Kada sam od 28.07. do 03.08. 1990. godine u svrhu znanstvenog istraživanja pohodio ove predjele, nisam mogao znati da ću u njima, sasvim slučajno, pronaći smisao svog života i rada, buduću orjentaciju, sreću, zadovoljstvo. Ali i ne samo to!
Terenska pješačka marš-ruta Tjentište/mediteranski planinski kamenjari i šume u kanjonu Sutjeske, evropske listopadne šume, a u višem pojasu evropska šuma borealnog tipa/ -rezervat Perućica preko Dragoš sedla/ reliktne evropske liščarsko-četinarske šume/ u višem pojasu i na osojima predjeli borealnih evropskih šuma -/Prijevor/ protupožarna osmatračnica, lijep pogled na Perućicu, Maglić i Volujak/ - Trnovačko jezero/ glacijalno jezero, okolo su šume borealnog tipa/ - Suški potok/ mediteranski planinski kamenjari i šume s elementima submediteranskih listopadnih šuma/ - Suha/Vratar, kanjon Sutjeske/ -Tjentište, sa četverodnevnim boravkom na Trnovačkom jezeru omogućila mi je da sagledam cjelinu regije i usput otkrijem neke, za mene vrlo važne detalje.

Izmedu ostalog tu je i jedan "obični" kamen, komad stijene veličlne oko 120 x 100 cm. Skotrljao se ispod Trnovačkog Durmitora točilom u bllzinu jezera, /Pr. 6/. Dana 30.07.90. penjući se točilom istražujući floru i faunu nailazim na ovaj "muzej amonita" nekada živućih, danas izumrlih organizama čiji okamenjeni ostaci upravo stoje preda mnom. Procjenjujem "od oka" njihovu veličinu, precrtavam ih u terensku bilježnicu i razmišljam što dalje učiniti. Zapanjen i očaran predosjećam da bi ovaj nalaz mogao biti vrijedan. Slijedećeg dana, dakle 31.07.90. fotografiram točilo i kamen, te pomoću papira i grafitne olovke izrađujem preslik primjeraka.

U nemogućnosti preciznije determinacije, zbog nedostatka podataka i materijala, laboratorijski i kabinetski rad sam usmjerio na morfološku analizu dvanaest takvih preslika amonita s kamena.