Trnovačko jezero nalazi se u širem Volujačko-Biočkom području Bosne i Hercegovine i Crne Gore kojeg čine planine Volujak /2.294 m/, Bioč /2.397m/, Maglić /2.386 m/ i Vlasulja. /2.337 m/.

Od podnožja do vrha prostiru se predjeli mediteranskih planinskih kamenitih pašnjaka i šuma na kamenjarima, evropskih pretežno listopadnih šuma, evropskih pretežno smrekovih šuma borealnog tipa i evropskih visokoplaninskih kamenjara i pašnjaka. Volujačko-Biočko područje najzamršeniji je krški reljef visokih planina dinarskog sustava. Tu su srednje visoke i visoke površi, kompleks zbrkano iskrižanih oštrih grebena, odsjeka, okomitih obronaka, dubokih i tankih dolova sa strašnim padinama, ledenjačkim cirkovima i raznešenim ledenjačkim i morenskim nanosima i puzinama, snježanicima, širokim siparima, točilima, itd. Dakle, jako je izražen utjecaj ledenjaka, tj. glacijalna erozija i denudacija. Nijedna planina zapadno od Sutjeske, pa ni sam Prenj, nije tako izrazito alpijskih osobina kao Maglić-Biočka grupa. Ima preko trideset vrhova viših od 2.000 metara nad morem i to je jedino planinsko područje Bosne i Hercegovine sa pravim alpijskim pašnjacima. Visoka i vrlo prostrana zona tih primarnih pašnjaka postglacijalne starosti veže se na nižu šumsku s pašnjacima sekundarnog antropogenog postanka, dakle od strane čovjeka. Od stijena tu su vapnenci jurske formacije, krede i trijasa, kristalni i verfenski škriljci i, posebno u najvišim područjima, vapnenci kretacejske formacije. Lako se otapaju i propuštaju vodu, pa se ubrajaju u tip "hercegovački krš". Planinska jezera su u zoni stare glacijacije.

 Maglić /2 .386 m/ , "krov Bosne i Hercegovine" smjestio se sjeveroistočno od Volujaka i manji je od njega. Granicom se smatra Suva Jezerina i Trnovačko jezero. Obiluje snijegom i kamenjem koje je izdrobljeno, nabrano ili izglačano, baš kao stvoreno za orlove i druge oblike života. Oni su se smjestili u području geomorfoloških kula, tornjeva, kuloara, glatkih stijena, kamenitih uvala i tomu slično. Pašnjaci govore da se ovdje već poduže nastanio čovjek, a to potvrduje i planinarski žig "Maglić 2. 386 m" /Pr. 4 /.

Trnovačko jezero /1.517 m/ najveće je i najljepše planinsko glacijalno jezero Volujačko-Biočkog područja. Dugo je oko 500 metara, a okruženo šumama borealnog tipa od smreke i bora krivulja, planinskim vrištinama, livadama, pašnjacima, kamenjarima, siparima, točilima, itd. Leži u starom ledenjačkom cirku Urdeni Dolovi. Osamsto metara jugozapadno je katun Trnovačke Kolibe /1.750 m/. Poznato je i kao Volujačko jezero. Kad je iznad visokih planina nebo slabo oblačno, jezero je tamnoplavo i zeleno-plavo, kao boja četinarskih šuma. Uz pastrmke, planinske vodenjake, komarce itd. uokolo su dolovi, depresije, okomite litice, rijetka plodna tla u depresijama i tri mala jezerca. Voda Trnovačkog jezera na kraju Suhe Jezerine, uske doline izmedu Volujaka i Prijevora, izvire kao ponornica Suški potok. Česta su nevremena, gromovi, magle, kiše, a jezero je, u tamnim sjenkama dubokih Urdenih Dolova, rijetko kad obasjano suncem. Bor krivulj /Pinus mugho/ je potisnuo pašnjake i potpuno istisnuo stočara sa visoke planine; pašnjačke površine svedene su na dolove i depresije s malo plodnog tla, a krivulja ima i na okomitim strminama. Pašnjaka još ima u Urdenim Dolovima, u Carevom Dolu i oko Trnovačkog jezera. Uz ovce i katune, kao što je poznati katun Vukašina, Radmile i Biljane Komnenić, te turističke šatore na obalama jezera, penjače, planinare i druge prolaznike Trnovačko jezero je očiti primjer borbe čovjeka i ostalog živog svijeta za opstanak u surovim uvjetima života na Zemlji, pa tako i u prirodi našega zavičaja. Godine 1979. alpinist Vlatko Sabolić iz Varaždina, mjesec dana nakon nestanka iz logora u Bioču, pronađen je mrtav pod stijenom Trzinkom iznad Trnovačkog jezera. Onima sretnije ruke ili možda bolje ozbiljnijima i opreznijima, ovaj predjel može priuštiti mnogo lijepih trenutaka. To dokazuje i planinarski žig "Trnovačko jezero 1. 517 m", /Pr. 5/, / K r s t i ć , 1956., M a t v e j e v , 1973 ., K o z o m a r a , 1987., J a g a č i ć 1987., B e š i r o v i ć , 1987., J a g a č i ć , 1989., 1991., xxx , 1999., 2001. /.